Ove godine navršava se 23 godine od kada je srušen simbol Trstenika, gvozdeni most na Moravi. Za njegovu izgradnju zaslužan je Vasa Anđelković, čovek čijom zaslugom je izgrađena i Crkva u Trseniku. Kako je Vasa uspeo da se izbori za most u Trsteniku, kome je morao da se usprotivi, a sa kim da se dogovri priča je iz koje treba naučiti lekciju.

Oko 1840. godine izgrađen je prvi drveni most preko Morave u Trsteniku. Nedovoljno snažan da izdrži sante leda drveni, drveni most se 1895. srušio. Na njegovom mestu postavljen je novi-stari drveni most donet iz Jasike. Međutim, ni on nije izdržao nemirnu Moravu koja ga je 1897. odnela. Trstenik je ostao bez ikakvog mosta.
Shvatajući značaj mosta preko Morave predsednik i poslanik trstenički Vasa Anđelković krenuo je sa svojim predlogom da se izgradi gvozdeni most u prikupljanje sredstava. Od sreza, preko naroda do Ministra. Vasin predlog isprva je usvojen, tadašnji ministar Petar Velimirović razumeo je potrebu Trsteničana za mostom i krenulo se u ispitivanja. Međutim, sa daljim koracima se stalo. Vasa Anđelković je krenuo ka Beogradu gde je saznao da je novi ministar Jovan Atanacković obustavio projekat.
Kako što to i danas često biva, novi ministar nije razumeo potrebu da se u Trsteniku izgradi most, imao je svoje prioritete – novi most na Ibru kod Kraljeva, pa na Jasici kod Kruševca, pa tek nakon toga most na Moravi.
Uporan i rešen da Trstenik dobije most, kako je zabeležio u svojoj knjizi „Istorija starog gvozdenog mosta na Moravi kod Trstenika“, Vasa je nastavio da ubeđuje ministra odlazeći kod njega sa različitim delegacijama. Nije uspelo, nije odustajao, nije ni mario što se suprotstavlja ministru i nije bio poslušnik. Nastavio je dalje.
I NAD POPOM IMA POP, A TRSTENIK ĆE IMATI MOST
Sa potpunom strategijom i planom do tančina Vasa je naumio da dođe lično do kralja. Put do Aleksandra I Obrenovića nije bio lak, morao je da se pronađe neko sa kim je blizak. Vasa je iskoristio poznanstvo sa Jovanom Belimarkovićem.
Kako u knjizi „Trstenik od najstarijih vremena do 1900 godine“ navodi Milan. D. Sotirović Vasa Anđelković i Jovan Belimarković su se unapred dogovorili o tome kako će nastupiti pred kraljem.
Vasa je u svojstvu poslanika otišao u Niš, a Belimarković je uredio da se sretne sa kraljem.
„Ustvari, sve je to unapred utanačio general Jovan Belimarković, ali je trstenički poslanik morao da se pojavi kao tumač narodne volje, a kralj kao njen izvršitelj. Sve po redu i kako po pravilu ide“, piše Sotirović.
Po obećanju kralja most je izgrađen 1899. godine. Tako je Trstenik zahvaljujući diplomatiji, ugledu i upornosti Vase Anđelkovića, a uprkos protivljenju ministara i uprkos tome što su za Beograd Kruševac i Kraljevo bili važniji, dobio jedan od svojih simbola i stalnu vezu preko Morave.
Konstrukciju je izgradila firma „Gridl“ iz Beča. Nakon izgradnje mosta na Moravi, general J. Belimarković je 1899. godine proglašen za počasnog građanina Trstenika.
Desnu stranu mosta 1915. srušila je naša vojska kako bi sprečila prodor austrijske vojske. Iz ratne odštete 1924. izgrađen je porušeni deo gvozdenog mosta koji je 1999. godine u NATO bombordovanju srušen 30. aprila.
Stari most Okupljane Trsteničana na mostu Stari drveni most Srušeni deo mosta 1915.
BIOGRAFIJA VASILIJA VASE ANĐELKOVIĆA
Anđelković Vasilije-Vasa (1843-1930), trgovac i bankar, narodni poslanik, sreski načelnik i predsednik opštine, zadužbinar i dobrotvor.
Rođen je u Medveđi 18. aprila (2. maja) 1843. godine, od oca Dimitrija i majke Milice. Žveo je u Trsteniku sa suprugom Milevom i ćerkama: Katarinom, Branislavom i Darinkom.
Kao trgovac mešovitom robom stekao je veliko bogatstvo i ugled. Posedovao je najsavremeniji mlin u Stražbi, na ušću Popinske reke u Zapadnu Moravu, kao i više dućana i objekata i veliku spratnu kuću u centru Trstenika, preko puta crkve Svete Trojice i škole „Sveti Sava“. Bio je predsednik Srpskog trgovačkog udruženja u Trsteniku (1894) i predsednik upravnog odbora Udruženja za pomoć i štednju (1897). Jedan je od osnivača Trsteničke trgovačke banke 1887. godine, kasnije i njen predsednik. Pri osnivanju Društva Sv. Save upisao se u njegove utemeljivače. Bio je počasni član Kola Jahača i član Srpskog društva Crvenog krsta (1886, 1889).

Isticao se kao dobrotvor i zadužbinar. Zahvaljujući njegovom velikom zalaganju, stečenom ugledu, kao i poznanstvima sa generalom Jovanom Belimarkovićem i kraljem Milanom Obrenovićem, u Trsteniku su nastala dva značajna i prelepa objekta, kasnije simboli Trstenika – Gvozdeni most na Zapadnoj Moravi, 1899. i crkva Svete Trojice 1900. godine. Nakon izgradnje mosta na Moravi, general J. Belimarković je 1899. godine proglašen za počasnog građanina Trstenika.
U tek osnovanoj Vrnjačkoj Banji, uz svoju trgovačku radnju, izgradio je prvo pansion, a kasnije ga dogradio u hotel „Kruna“, koji je posle nacionalizacije 1945. godine dobio ime „Zelengora“, a kasnije i srušen radi proširenja hotela „Zvezda“.
Uz Petra Katića, Vasilije-Vasa Anđelković je najznačajnija politička figura u trsteničkom kraju. Bio je aktivan član Naprednjačke stranke od njenog osnivanja i kao takav biran je za narodnog poslanika 1884, 1888, 1895, 1897. i 1903. godine, za načelnika sreza 1915. godine i za predsednika Opštine Trstenik 1867, 1897-1898, 1901, 1915, 1916-1918. godine.
Zato što je kao načelnik sreza, sa grupom izabranih i uglednih izbeglica i građana, belim zastavama dočekao austrougarsku okupatorsku vojsku da bi izbegao nepotrebna rušenja i žrtve, zato što je jedini načelnik sreza u Srbiji koji je i dalje ostao na vlasti, njegova uloga u Prvom svetskom ratu je ostala kontroverzna.
Odlikovan je Takovskim krstom V stepena, Srebrnom medaljom za hrabrost i zasluge u ratu sa Turcima 1876, a nakon njegove smrti, 11. maja 1930. godine, narod je iz zahvalnosti Žitni trg u centru Trstenika preimenovao u Vasin trg.
Objavio je knjigu Istorija stalnog gvozdenog mosta na Moravi kod Trstenika, Trstenik, 1928.
Biografija – Digitalno izdanje Biblioteke „Jefimija“ – Biografski leksikom
